Tek površno uronjen u smrtnost

Daša Drndić, 2014-10-23

EDIT ARTICLE


Fotograf Evert van Kuijk pričao mi je kako je upoznao (i fotografirao) glazbenika, pjevača, harmonikaša (i uličnog svirača) Nenada Bandu. Pokazao mi je dvije svoje fotografije Nenada Bande na Trgu Spui kako tamo nekog petka kupcima knjiga plete kulisu, svu od treptaja i kretanja, pretpostavljam uzbudljiviju i moćniju od one krute Weinerove. Pričao mi je kako je do izbijanja rata Nenad Banda predavao u vinkovačkoj gimnaziji, kako je 1993. došao u Amsterdam i kako je teško živio. Pričao mi je da su za njega, Nenada Bandu, govorili kako lebdi između stvarnosti i čežnje, poput anđela, tek površno uronjen u smrtnost. Nenad Banda umro je 2006. od raka na plućima, u 44. godini života. Za sobom je ostavio ženu i petogodišnjeg sina i prazninu, muklu tišinu, na amsterdamskim tržnicama i trgovima. Na internetu sam utipkala Nenad Banda i otvorilo se čudesno prostranstvo. Pomisao na to kako je doslovno pod mojim prozorima nestao odsjaj ljudske svetosti dok čeprkam po svem tom humanoidnom đubrištu, unosi nervozu.


(ulomak iz: DŽEPNI AMSTERDAM, Sarajevske Sveske br. 32/33)

via Neno Mujčinović