Cena i ja smo se vrlo dobro znali iz nase zajednicke vise manje burne mladosti... Secam se kada je dosao kod mene da se pokaze u bijelom odijelu, sav se upicanio ... i da me pozove da mu budem pratilje na maturalnoj zabavi. Imao je neku sviralu sa sobom i jos mi je svirao da me zabavi i privoli da idem s njim, no u to vrijeme nije me se moglo tako lako pridobiti da krenem u nepoznato... Nesecam se vise zasto nisam isla s njim, vjerojatno neki glupi zenski razlog u stilu: nemam sta obuci da pase uz njegovo bijelo odijelo...Znam da je bio vrlo stidljiv, sto ja u ono vrijeme nisam kuzila jer sam uvijek bila u nekom svom kaoticnom filmu. Cena je poput mene bio veliki individualist, koji je samo prolazio kroz razna drustva i onako u prolazu obogatio emotivni vortex pozitivnom energijom, bas kao svjez vjetar, uzrokujuci gibanje i promenu a ne vezuci se za nikoga posebno. Imao je brdo knjiga, ploca, i instrumenata koje je kupio stedeci na sebi i svojim najnuznijim potrebama godinama...Jednom je dosao napusen sa Aleksom ( nasim dobrim prijateljem) kod mene ... Sedeli smo tako nas troje gotovo bez reci, slusajuci muziku nekoliko sati bez trenutka dosade ... Kasnije smo se vidjali u Amsterdamu u prolazu kao i uvijek... popricali i opet ko na raskrscu otisli svako svojim putem... Secam se da je imao velikih problema sa zelucem i da se je lecio kineskim travama. Kad sam preselila u Almere, cesto smo visili na telefonu, i pricali satima... (Umesto da smo se nasli ko ljudi ... live)... Drago mi je da sam ga posetila u hospiku.
Tiffy
