Svrati da se upoznas sa Nenadom

Annette Haas-Bruining, 2006-02-07


Svrati da se upoznas sa Nenadom, pozvala me je Nono. Dodji u Amsterdam. Tako sam i uradila.

Vrata mi je otvorio on, Nenad. Popili smo caj iz velikog termosa, gledajuci jedno drugo, probajuci da dokucimo: ko je ova osoba?

Posle toga on je morao da zuri na posao. Otrcao je preskacuci po nekoliko stepenica. Nono i ja smo malo kasnije otisle na pijacu. Ali prodavci na pijaci nas nisu ni gledali. Zagrljeni, napeto su slusali radio. Nesto nije bilo u redu. Bilo je to 11 septembra 2001. Mi smo otisle kuci.

U toku popodneva Nenad se vratio, odgledao televiziju, uzeo telefon i okrenuo Sinisu, svog prijatelja koji je ziveo u centru Nju Jorka. Posle dugog pokusavanja, uspostavio je vezu. Sinisa je bio u redu. Seli smo za sto, jeli i popili po casicu. Onda je Nenad uzeo svoju harmoniku: soba se ispunila muzikom, mirom i spokojem.

Posle vise od godine Nenad sa Nonom i njihovim sincicem Kaijem dosao kod nas na proslavu Svetog Nikole. S pivom u ruci, s distance, posmatrao je slavlje. Na njegovo veliko iznenadjenje kruti Holandjani, koji nikada ne pocinju onako sponatano da pevaju (osim u horu), koji nemaju narodnu muziku - ti isti ustogljenici, i odrasli ljudi i deca: svi su znali pesmice o Svetom Nikoli, ponekad cak i po dva kupleta; i svi su pevali, uglas, ponekad fals, ali sa puno entuzijazma!

Nenad je fotografisao haos u dnevnoj sobi: brdo poklona, pak-papira i gomile praznih kutija, kroz koje se probijaju deca; jedan je zatecen poklonom, drugi cita pesmicu sav crven u licu. Klimajuci glavom otpakovao je svoj poklon. Holandski folklor!

Poslednje nedelje svog zivota Nenad je proveo u specijalnoj instituciji za terminalne bolesnike, na Valeriuspleinu U lepom delu Amsterdama. Imao je veliku svetlu sobu, gde je mogao da primi puno posetioca. Nono mu je sobu napunila stvarima koje je voleo. U tu svrhu je prenela deset prepunih putnih torbi i ruksaka u bolnicu. Rezultat: soba je bila bas onakva kakvu je Nenad zeleo, skroz njegova.

Tu je on primio svoju familiju iz Frakfurta koju je jako voleo, svoje mnogobrojne prijatelje i , naravno, svakodnevno, Nonu.

Jako nam tesko pada to da, uprkos svim naporima, Nenad nije doziveo da i oficijelno dobije mesto u holandskom drustvu. Ali on ima zauvek mesto u nasim srcima.


Annette Haas-Bruining (Nonina majka)



[Taken from AIDA Nederland site.]